Ime i prezime, mesto, adresa, godina rodenja, razred, škola.
Treba da je formulisan precizno i jasno imajući u vidu ono šta je radeno i šta je uradeno. Izbegavati previše opšte forme. Izbegavati kilometarske fraze. Nije uvek lako dati dobar i precizan naslov.
Kratko i jasno odgovarate na pitanja: šta je radeno, kako je radeno, šta je dobijeno i koji je smisao (značaj) dobijenih rezultata. Ako treba, dajete ključni zakljucak. Ne treba brojati reči, ali dvesta reči je previše za apstrakt. Imajte u vidu da apstrakt treba da bude CELINA ZA SEBE, da se može samostalno publikovati. Stoga se tu ne pozivate na tabele, grafikone i reference iz glavnog teksta. Ne koristite skraćenice. Pišete ga, naravno, na kraju.
Napomena: Ukoliko je neophodno da se i u apstraktu pozivate na neku referencu – onda je tu dajete KOMPLETNU (autor, godina, naslov časopisa, volumen).
Predloženi obrazac se uglavnom najcešce koristi, ali ukoliko je sadržaj takav da ne trpi ovaj tip izlaganja, izaberite formu koja više odgovara. Rukovodioci programa mogu da, imajuci u vidu ovaj tekst , urade primerenija uputstva za svoje programe. Bitno je da je rad (tekst) lepo organizovan i jasno struktuisan.
Treba da pruži odgovor bar na dva pitanja: (i) zašto je istraživanje vršeno i (ii) šta se želelo postici. Da bi se na ova pitanja odgovorilo uvod treba da SADRŽI sledece:
Osnovno: da objasnite potencijalnom citaocu zašto treba da procita rad, tj. suštinu problema kojim se bavite.
Ne zaboravite: za svaki stav iznet u uvodu morate navesti referencu koja ce ga podržati. Izuzetno, možete se pozvati i na zakljucak koji je dat u vašem radu, tj. na onaj deo rada koji analizira druge rezultate, a suviše je obiman da se u celosti navede u uvodu.
Uvod ne treba da bude dug. Treba da bude jasan. Ne idite od ‘Kulina Bana'. Nije cilj da pokažete sve što znate i šta ste sve procitali, nego da citaoca što je moguce jasnije uvedete u problem kojim se bavite. Ali, uvod treba da bude tako napisan da citalac ne mora da se upoznaje sa drugim clancima i publikacijama da bi razumeo ono što ste radili.
Napomena: ovde ne navodite vaše rezultate, vec samo prethodne.
Na kraju uvoda: CILJ. Prethodni deo teksta ovog poglavlja vec treba da pruži čitaocu jasnu motivaciju zašto ste se opredelili za izabrani problem. Ovde samo, što je moguće jasnije, eksplicirate šta vam je bio cilj da uradite (razmotrite, dobijete).
Posebno poglavlje kod radova koji se zasnivaju na istraživanju neke geografske oblasti ili područja (geološka, biogeografska istraživanja i sl.). Po potrebi prilažete odgovarajuce mape (korektno pripremljene!).
U ovom poglavlju čitalac treba da dobije odgovor na sledeća pitanja:
Ovaj segment rada treba da bude napisano tako da drugi ljudi, ponavljajući vaš postupak, mogu da ponove vaše istraživanje.
Navodite šta je korišceno od materijala za pravljenje uzor(a)ka. Ako se radi o materijalima koji su dostupni na tržištu – navodite ime proizvodaća, a ako je potrebno i čistoću materijala koji su korišceni. Ukoliko su u pitanju populaciona istraživanja, navedete šta čini uzorak i kako je dobijen (odreden).
Šta se radilo i kako se to uradilo. Ako je korišcen veoma poznat metod, onda se samo pozivate na referencu. Ukoliko ste imali bilo kakve izmene u odnosu na standardni metod – onda to vrlo jasno kažete. Pri tome ne ići previše u detalje. Izuzetak je kad se radi o potpuno novoj (originalnoj) metodi ili postupku.
Navodite statističke (numeričke) metode koje su korišcene za OBRADU rezultata. Pri navodenju metode koja je korišcena treba navesti o kojoj se metodi radi i DATI REFRENCU GDE JE ONA DETALJNO OPISANA. Medutim, izbegavajte formu “to i to je dobijeno postupkom opisanim u...”, jer cete tako čitaoca paraktično ostaviti bez informacije.
Napomena: Kada se koriste komercijalne hemikalije i materijali njihova imena se pišu velikim slovom. Kada se navodi uredaj na kojem su vršena merenja – najpre se navodi vrsta uredaja, odnosno tip, zatim ime proizvodača i ime zemlje iz koje potice. Ako tip uredaja sadrži ime proizvodaca, tada se ime proizvodača izostavlja.
Najvažniji deo clanka. Tu se navode rezultati do kojih ste došli i koji ranije nisu objavljivani. Ovaj segment treba da je napisan KRATKO i JASNO. Uglavnom je to deo clanka koji je po dužini teksta najkraći – ali je zato najsadržajniji. (Piše se u prošlom vremenu)
Ako je moguće, izbegavajte glomazne tabele, vec rezultate prikažite grafički. Medutim, ukoliko su numerički podaci veoma bitni – onda tabele koje su obimnije dajete u prilogu rada (ostale tabele dajete u okviru osnovnog teksta). Kod grafičkog prikazivanja rezultata jasno označavate ose i jedinice. Ucrtavate greške za sve merne tačke. Mape takode snabdeti svim neophodnim elementima.
Treba (posebno) istaći rezultate koji nisu u skladu sa očekivanim, ili rezultatima drugih istraživača.
Napomena: Ukoliko prezentacija rezultata sadrži i elemente diskusije onda ova dva poglavlja objedinjujete u jedno pod nazivom “Rezultati i diskusija”.
Deo rada koji je uglavnom najteži za pisanje. Komentarišete rezultate koje ste dobili i uporedujete sa drugim sličnim. Osnovni zadatak diskusije je da se utvrde veze izmedu uočenih pojava i one stave u kontekst poznatih činjenica i ranije objavljenih rezultata. Pri pisanju diskusije imajte u vidu sledeće (Popović 1999):
Napomena: Ukoliko u nešto niste sigurni, a imate bar dva moguca objašnjenja, uvek izaberite jednostavnije – manje cete pogrešiti.
Dajete sažetu ocenu šta se postiglo s obzirom na postavljeni cilj. Ističete doprinos vašeg rada u kontekstu ranije objavljenih rezultata. Navodite otvorena pitanja i dileme, kao i smernice za dalji rad.
Zahvaljujete se ljudima koji su vam na bilo koji nacin pomogli – idejom, podrškom, materijalima, merenjima, diskusijom o problemu... Zahvaljujete se i onim ljudima cije ste stavove ili mišljenja (rezultate) koristili, a da oni nisu niti ce biti posebno objavljeni – te se stoga ne navode u spisku referenci. Ne zahvaljujete se mami što vas je rodila, niti devojci što vas je ostavila, te vam tako stvorila prostor i vreme za vaše istraživanje.
Literatura treba da je navedena po Harvardskom (Author-Date) sistemu. Fusnote izbegavati kad god je to moguće. Po ovom sistemu, u osnovnom tekstu se u zagradi navodi prezime autora sa godinom štampanja, npr. (Janev 1987). Ukoliko je ime autora navedeno neposredno ispred, ali za drugi izvor, dovoljno je navesti samo godinu štampanja (1990). Spisak referenci daje se na kraju, po abecednom redu prezimena prvog autora, a u slucaju više radova istog autora – hronološki. Sledi nekoliko primera za navodenje referenci.
Lične komunikacije ne navoditi u spisku referenci, vec se samo pominju u osnovnom tekstu (Verbić, lična komunikacija). Medutim, ljudima koji su pružili takve informacije obavezno se treba zahvaliti.
Jedna do dve stranice. Dakle, TO NIJE APSTRAKT preveden sa srpskog. Tekst treba da je tako odabran, da citaocu na engleskom pruži KOMPLETNU i jasnu informaciju o tome šta ste radili, kako ste radili i šta ste dobili. Obavezno navodite najbitnije i najinteresantnije rezultate. Izbegavajte opšte fraze, jer stvaraju utisak da ništa niste uradili. U ovom delu teksta se pozivate na (potrebne – ne nužno sve) reference i grafičke ilustracije. Stoga potpise uz graficke ilustracije dajete i na srpskom i na engleskom jeziku.
Tekst izlagati jedinstveno (ne naslovljavati zaključni deo Zaključkom ako u uvodnom delu nije bilo Uvoda). Oznake za numeraciju pojedinih delova teksta, 1), 1., I, a), A i sl. (ako ih eventualno koristite) upotrebljavajte dosledno kroz ceo tekst za celine istog nivoa.
Kucati u WORD-u, BEZ FORMATIRANJA I SREĐIVANJA. Latinske nazive kucati italikom (kad su u pitanju taksonomske kategorije - italikom oznacavati samo vrste i rodove). Ostale istaknute delove pisati u boldu ; (SAMO IZUZETNO se može koristiti r a z v u č e n o, ili podvučeno ).
Znake interpunkcije (tačka, zarez, uzvicnik, upitnik, tačka-zarez, dvotačka) kucati ODMAH IZA odgovarajuce reči bez razmaka. Iza znaka interpunkcije obavezno ostaviti jedno prazno slovno mesto. Oba znaka navoda (početni i krajnji), kao i zagrade, idu uz tekst, bez ikakvog proreda. ENTER koristiti samo pri kraju paragrafa i to jedanput, i kada se kod nabrajanja želi preci u nov red.
U okviru jednog paragrafa se obraduje jedna misaona celina. Retko jedan paragraf čini jedna rečenica, kao što se celo poglavlje ne može strpati u jedan paragraf.
Stil pisanja je stvar autora. Ipak, nekoliko korisnih saveta:
Idu u okviru osnovnog teksta, a ne na kraju. Izuzetak su velike tabele koje idu kao prilozi. Iznad, ili naznačiti broj (na koji se autor poziva u tekstu) i naslov, tj. sažeto izraziti sadržaj tabele.
Treba da su čitljivi i razumljivi. Posebnu pažnju obratiti na poziciju i veličinu eksponenata i indeksa. Detaljno izvodenje matematičkih izraza, sem ako ono nije neophodno u radu, tj. ako nije bitan deo rada – ne navoditi. Dovoljno je navesti polaznu poziciju, metod koji je korišcen (eventualno neke kritične korake) i konačan oblik. Cele izraze pisati u posebnom redu. Jednačine numerisati redno (1), (2), ..., ali ne sve, već samo one na koje se pozivate u tekstu. Eksponencijalne izraze, posebno one složenije, sa subskriptom i superskriptom, bolje pišite u obliku exp(...); (ali, sasvim normalno, koristite jednostavan oblik e x ). Isto tako, za duge izraze pod korenom, koristite stepeni oblik zapisivanja. Ukoliko je tekst u ASCII kodu, formule veoma citljivo treba ispisati rucno na papiroj verziji rada (u tom slucaju treba priložiti dve papirne kopije).
Ilustracije koje predstavljaju delove racunarskih programa dostaviti u posebnim fajlovima, u glavnom tekstu naznaciti gde dolaze, a na kraju dati imena odg. fajlova.
Grafički prilozi dostavljaju se U POSEBNIM fajlovima. Ovi prilozi treba da su celoviti, sa uredno označenim jedinicama, veličinama, koord. osama, eror-barovima, kao i potrebnom legendom. Grafikone svesti na širinu kolone (10.5 cm), a ako je potrebno, na širinu stranice (14 cm). Veće grafikone i mape, koji obiluju detaljima, svesti (po širini i/ili dužini) na dimenzije cele stranice (14x20 cm). Za sve nestandardne slučajeve konsultovati urednika Sveski. Ne koristiti linije tanje od 0.16 mm, niti linije u boji.
Tekst na grafičkim prilozima treba da je ispisan neserifnim pismom, tj. pismom sa znacima konstantne debljine linije (helvetica, arial i sl.). Za navedene dimenzije optimalna veličina fonta je 9 pt. Voditi računa o doslednoj upotrebi velikih i malih slova.
NE STAVLJATI OKVIRE oko ilustracija (ako nisu u pitanju mape i grafikoni sa osama), niti ih potpisivati iz grafičkog programa. Na kraju osnovnog izveštaja OBAVEZNO priložiti spisak ovih fajlova, kao i njihov sadržaj, tj. POTPISE (na srpskom i engleskom!) koji u finalnom tekstu dolaze uz njih. U glavnom tekstu treba na odgovarajućim mestima naznačiti gde koji graficki prikaz dolazi, sa tekstom koji ide u potpisu, uz ime odgovarajuceg graf. fajla. Svu grafiku eksportovati u EPS, WMF, TIFF, ili PCX formatu, ali su sasvim prihvatljivi i originalni PSD i CDR formati. Voditi racuna o rezoluciji. Linijska grafika treba da je minimalno 300 tačaka po inču (dpi), sva druga sa 200 tačaka. Inače izbegavati grafikone sa puno nijansi sive. Nastojte da sve, ukoliko je moguće, bude izraženo linijama, pošto ce tada, s obzirom na vrstu štampe, izgledati najbolje.
Ukoliko nisu radeni na računaru, grafički prilozi treba da budu uredno uradeni TUŠEM na posebnom papiru; na poledini navesti redni broj na koga se tamo, gde je to potrebno, pozivate u osnovnom tekstu rada, potpis koji ide uz taj prilog, ime rada i autora, kao i oblast.
Mape obavezno snabdeti razmernikom, a ne ispisivati razmeru numericki.
Za fotografije važi isto što i za grafiku uopšte. Treba da su dovoljno dobrog kvaliteta, da reprodukcije po štampanju budu jasne (inače ih nema smisla prilagati). Ako su u elektronskom obliku, rezolucija treba da je 200. tacaka po incu. Formati: TIF, PCX, PSD. Kod fotografija na papiru na poledini zalepiti etiketu sa brojem i potpisom fotografije, imenom autora i naslovom odgovarajućeg rada. Spisak fajlova i potpise (na srpskom i engleskom) koji idu uz fotografije dati u osnovnom fajlu, na kraju teksta.
Za pripremu rada koristiti softver koji je star najmanje 3 (tri) godine.
Tekst u potpunosti preuzet sa ove stranice radi smanjivanja šanse da zauvek bude izgubljen.
Sva pitanja, komentare i ispravke možete ostaviti na ovom linku